Povrede oka

Oko može biti povrijeđeno na više načina i raznim predmetima: mehaničkim, hemijskim i termičkim agensima. Najčešće su mehaničke povrede nanesene vatrenim oružjem, tupim i oštrim predmetima.

Sve povrede možemo podijeliti na površne i duboke. Pod dubokim povredama podrazumijevaju se povrede koje prodiru kroz očni oklop tj. kroz rožnjaču i bjeloočnicu. Ovo je važno zbog mogućih posljedica, jer prodorne povrede donose mnogo teže posljedice nego površne. Zato površne povrede smatramo lakšim, dok duboke ubrajamo u teške povrede.

Ali i pri lakšim, površnim, povredama mogu nastati teže posljedice, ako dođe do infekcije i komplikacija, naročito ako ostanu veliki ožiljci na rožnjači, zbog kojih vid može lako da se smanji ili da se sasvim izgubi.
Pri svakoj povredi oka moguća je infekcija. Razne klice, posebno gnjojne, iskoristiće povredu tkiva kao „vrata infekcije“,nastojaće prodrijeti u unutrašnje slojeve i izazvati proces upale. Mogućnost infekcije utoliko je veća ukoliko je rana više nečista. Zato pri svim povredama najprije moramo nastojati da se iz rane i njene okoline pažljivo odstrane svi tragovi nečistoće. Zatim se ranice na koži kapaka premazuju jodom, dok se za rane drugih dijelova oka upotrebljavaju dezinfekcione kapi i masti i na oko se stavlja zaštitna poveska.

Na kapcima, konjuktivi i rožnjači mogu se pojaviti različite povrede u vidu laceracija i krvarenja, stranih tijela i dr. Laceracije treba hirurški zbrinuti, a strana tijela odstraniti bilo ispiranjem ili mehanički navlaženom vatom ili instrumentom.

Perforativne povrede oka

Perforativne povrede predstavljaju traumatsko prekidanje kontinuiteta vanjske očne ovojnice. One mogu zahvatiti rožnjaču ili bjeloočnicu, ili obje odjednom, i mogu biti posljedica povrede nanijete oštrim predmetom ili pak tupom traumom. Na perforiranom mjestu mogu prolabirati unutrašnji dijelovi oka (iris, leća, staklasto tijelo). Ozbiljnost ovakvih povreda ovisi o dužini , dubini, mjestu s obzirom na vizuelni aksis, protezanja prema natrag prema bjeloočnici, prolapsa i uklještenja intraokularnih tkiva, postojanja intraokularnog stranog tijela, kao i kontaminacije stranim tijelom i infektivnim materijalom.

Liječenje se sastoji u operativnom zatvaranju rane, sa i bez resekcije prolabiranih dijelova, sa odstranjivanjem eventualnog intrabulbarnog stranog tijela. Potrebna je antitetanusna i anitibiotska zaštita.

Posljedice ovakvih povreda mogu biti ožiljci rožnjače, traumatska katarakta, sekundarni glaukom ili hipotonija, te simpatička oftalmija na zdravom oku.

Simpatička oftalmija

Simpatička oftalmija je pojava teškog oblika fibroznog uveitisa na zdravom oku , obično nakon povređivanja jednog oka. Inkubacija je obično oko 6 nedjelja, ali su opisani i slučajevi pojave simptičke oftalmije na zdravom oku i nakon nekoliko decenija od povređivanja jednog oka.

Liječenje je veoma teško i slabo efikasno. Dobrom se pokazala prevencija koja se sastoji u pravovremenoj enukleaciji (operativno vađenje očne jabučice) povrijeđenog oka. Kada se pojave simptomi simpatičke oftalmije na „zdravom oku“, onda je već kasno za enukleaciju prvog povrijeđenog oka i ona se obično ne vrši, jer katkada i veoma slabi vid povrijeđenog oka ostaje bolesniku jedini vid, budući da se isti potpuno gubi na oboljelom „zdravom“ oku.

Opekotine oka

Opekotine oka mogu nastati: hemijskim, termičkim ili radijacijskim ( ultravioletne, infracrvene i jonizujuće zrake) djelovanjem.

Hemijske povrede oka (Causomae oculi) su izazvane kiselinama i bazama i spadaju uz embolije centralne retinalne arterije u najhitnija stanja u oftalmologiji. Neobično je važno da klinička slika ovakvih povreda oka često nije u skladu sa stvarnim stepenom njihove težine. Zbog toga i prognoza kod ovih povreda uvijek treba da bude rezervirana i oprezna. Naizgled klinički lakša povreda korozivnim sredstvom i pored primjene najsavremenije terapije zna dovesti do težih posljedica, koje i nas same iznenađuju, i nasuprot tome veoma teške povrede oka kod obične terapije prolaze bez ikakvih konsekvenci sa normalnom vidnom funkcijom.
U principu baze strvaraju dublje povrede jer izazivaju kolikvacionu nekrozu, za razliku od kiselina koje izazivaju koagulacinu nekrozu tkiva i time teže prolaze u dubinu. Kod bolesnika nalazimo anamnestički podatak da se povredio kaustikom, oko je crveno, podraženo i sa jakim subjektivnim simptomima (bol, blefarospazam, fotofobija, epifora).

Najbitnija stvar u liječenju je da se ono počne ispravno i što ranije. Odmah po dolasku bolesnika moraju se, ukoliko postoje, krute supstance mehanički odstraniti, kao i nekrotične plaže na konjuktivi (navlaženim tupferom ili vatom, eventualno instrumentom). Ovaj postupak možemo olakšati primjenom lokalnog anestetika. Poslije toga se vrši ispiranje, zavisno od kaustika, neutralizirajućim sredstvom (2% EDTA, 2% otopina borne kiseline, pufer) iz šprice bez igle pod pritiskom ili ako se istih nema fiziološkom otopinom ili običnom vodom.  Bolesnik se kao hitan slučaj šalje oftalmologu uz otvoreno oko, bez primjene masti ili zavoja. Kod dolaska oftalmologu isti postupak će se ponoviti i primjeniti daljnje liječenje zavisno od slučaja do slučaja.

Zaštita oka od povreda

Pošto su povrede oka često opasne i sudbonosne po vid, nameće se vrlo važan problem zaštite očiju, naročito u industrijskim uslovima. O tome se mora voditi računa u svim prilikama gdje oči radnika dolaze u opasnost od povrede. Od opasnih (ultravioletnih i dr.) zraka oči se zaštićuju naročitim naočalama sa obojenim staklima. Za zaštitu od mehaničkih povreda upotrebljavaju se posebne naočale koje štite od mogućnosti upadanja u oko metalnih i drugih komadića, kao i upadanja nagrizujućih hemikalija (kreča, kiselina, baza i dr.).

(medicinabih.info)