Opekotine



Opekotine su povrede tkiva koje nastaju kao rezultat dejstva toplote (visoke temperature) koja uzrokuje proteinsku koagulaciju i popratnu nekrozu koja je srazmjerna visini temperature i dužini trajanja na tkivu.
Vrijeme ekspozicije toplotnom agensu i visina temperature direktno su srazmjerni stepenu ošteće nja
tkiva. Dokazano je da je temperatura od 44 stepeni C granična, gdje samo jako dugi kontakt sa tom temperaturom može izazvati opekotinu. Od 44-51 stepena C svaki stepen udvostručava štetu na ćelijama. Od 51-60 stepeni C destrukcija je vrlo brza, a od 60 stepeni C koagulacija je trenutna. Opekotine predstavljaju traumatizam koji je uvijek primarno lokalni a koji u narednim satima postaje problem u općem stanju bolesnika.
Opekotinske povrede, osim lokalnog dejstva mogu izazvati i indirektne promjene na cijelom organizmu i tada se govori o opekotinskoj bolesti.
Temperatura kože ostaje dugo vremena povišena i poslije termičke povrede, pa je jako važno što prije ohladiti kožu da bi se smanjile posljedice djelovanja povišene temperature. Razlozi za to su smanjenje bola, zaustavljanje transmisije toplote kroz tkivo sa ograničenjem celularne destrukcije i zau-
stavljanje kapilarne lezije .
Na otežavajuće faktore treba računati kod svih opekotina . To su godine pacijenta, udružene traume,udružena oboljenja, imunodeficijencija.

Etiologija

Etiološke faktore genaralno možemo grupisati u 3 katego-
rije:
Termičke - vrele tečnosti i pare, vreli predmeti, otvoreni plamen, zračenje, trenje.
 - Hemijske -kiseline, lužine, otrovi.
Opekotine električnom strujom.

Termičke opekotine

One su najfrekventnije i predstavljaju najmanje 90% svih opekotina. Tu razlikujemo opekotine kontaktom, otvorenim plamenom, opekotine zračenjem kao i opekotine nastale trenjem.
Opekotine kontaktom dijelimo na kontakt sa čvrstim tvarima i kontakt sa tekućinama. Opekotine kontaktom sa čvrstim tvarima su obično ograničene površine, ali često dublje, za razliku od opekotina sa tekućinama koje su obično ekstenzivnije (veće površine) ali površnije. Češće ih susrećemo u djece.
Opekotine otvorenim plamenom, obično su ekstenzivne i duboke. Naročitu pažnju treba obratiti na eksplozije u zatvorenim prostorima, kada često imamo i pridružene opekotine res-
piratornih puteva.

Opekotine zračenjem
Prevashodno se misli na ultravioletno zračenje sunca. Nekad se znaju iskomplicirati kod ljudi koji imaju malu količinu melanina u koži. Po karakteristikama su ekstenzivne, nisu duboke, a ponekad zahtijevaju rehidrataciju.
Kod opekotina zračenjem moramo spomenuti i x zračenja i druga radioaktivna zračenja. Takve opekotine su duboke i evulutivne.

Hemijske opekotine
Hemijske opekotine nastaju najčešće djelovanjem kiselina i baza (hlorovodonična, sumporna, sirćetna kiselina, živa soda, kreč) sa djelovanjem na kožu i na sluznice. Obično su ograničene površine i srednje dubine. Njihova karakteristika je sekundarno produbljivanje ako se na vrijeme ne tretiraju.
Posebna grupa hemijskih opekotina su opekotine fosforom, opisane u nekim dosadašnjim ratovima. U hemijske opekotine uvrštavaju se i opekotine nastale djelovanjem bojnih otrova iz grupe plikavaca.

Opekotine električnom strujom
Opekotine nastale djelovanjem električne struje obično su rezultat visokog napona ili strujnog varničkog kola. Prilikom prolaska struje kroz tkiva koja imaju velik otpor dolazi do pretvaranja električne energije u toplotnu energiju i dolazi do oštećenja tkiva. Koža i kost su tkiva koja pružaju najveći otpor pri prolasku
struje uz veliko termičko oslobađanje.
Opekotine nastale električnom strujom, obično su duboke na mjestu ulazne i izlazne rane, sa nepredvidljivim tokom prolaza električne struje kroz organizam i nepredvidivim posljedicama.

Terapija - tretman:
Neposredni tretman
Predstavlja tretman koji se radi neposredno nakon opekotinske traume na licu mjesta i predstavlja određen broj jednostavnih radnji koje može svako da obavi:

-  eliminisati samo dijelove odjeće koji nisu zaljepljeni za kožu
(služiti se makazama),
-  ne koristiti prilikom skidanja topička sredstva jer mogu
sekundarno produbiti opekotinu,
- umotati opekotinu u čistu ili eventualno sterilnu tkaninu,
- po mogućnosti hladiti opečeno mjesto.
Temperatura vode mora biti od 8 do 25 stepeni C i mora se
raditi u prvom satu.