Ujed zmije

U proljetnom razdoblju zmije se okupljaju u veće skupine i vrlo su aktivne te ih ljudi češće i viđaju. Iako se radi o posve prirodnoj povećanoj aktivnosti, česte su dojave i pritužbe o čudnim najezdama zmija.

U Hrvatskoj i BiH živi 15 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice – poskok, riđovka i planinski žutokrug, dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno. Sve vrste su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode pa ih se ne smije namjerno ozljeđivati i ubijati. Zabranjeno je i njihovo uznemirivanje, hvatanje i držanje u zatočeništvu.

Državni zavod za zaštitu prirode također upozorava kako prilikom posjeta prirodi treba nositi duge hlače i više cipele kako bi se noge zaštitile od ugriza, treba paziti kamo se staje te provjeriti mjesto na koje se želi sjesti.

"U slučaju otrovnog zmijskog ugriza, upozorava Zavod, zmiju ne treba pokušati ubiti ili uhvatiti i nositi liječniku. Liječnici znaju prepoznati ugriz otrovnice, a tačno određivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih triju naših otrovnica primjenjuje isti protuotrov. Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva te ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova. Dobro bi bilo očistiti ranu i imobilizirati ekstremitet koji je zadobio ugriz pomoću nekog čvrstog predmeta i zavoja, a osobu treba što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove."

Ugriz zmije

Zmije napadaju čovjeka samo iz straha, i samo i jedino ukoliko ih nagazite. Zmije su jako opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce ali i tada, ako se povučete bez naglih pokreta, neće napasti. Ukoliko se zmija nagazi ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu, najčešće u visini čuklja. Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu (kod neotrovnih je ona više jajolika) i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj.

Otrovne zmije imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sa jednom kesicom punom otrova. Taj otrov luči jedna žlijezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izruči izvjesna količina otrova u ranu.

U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dvije vrste otrova. Jedan djeluje razorno na nervni sistem, njega toplota ne uništava, drugi djeluje na krv i krvarenje.

Ima ljudi koji su otporni prema zmijinom otrovu (imunitet). Neki se sa tom otpornošću rađaju, a drugi je steknu ujedom zmije sa blažim otrovom ili davanjem seruma protiv ujeda zmije.

Klinička slika

Na mjestu ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, tj. rana pomodri i javi se otok. Nešto kasnije se na tom dijelu tjela javlja obamrlost. Kad jednom uđe u krv, otrov se raznosi po cijelom tjelu. Otrovani osjeća i slabost i javljaju se drhtavica, vrtoglavica, puls mu se ubrzava a disanje postaje sve teže, blijed je, može nastati djelimično ili potpuno otkazivanje bubrega. Krv može da prestane da se zgrušava, ujedena osoba često povraća i ima prolive, gubi svjest. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosjetljivost (koma). Delirijum, smetenost i konvulzije najavljuju intrakranijalno krvarenje koje je najčešci neposredni uzrok smrti.

Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje a malo zatim i srce prestane da radi.

Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda. Najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.

Prva pomoć

Ne paničiti jer ima dovoljno vremena (i više sati ) da se stigne do ljekara. Ne postoji opšta saglasnost u vezi sa liječenjem. Svi se slažu da je neophodno apsolutno mirovanje, jer se kretanjem ubrzava cirkulacija krvi i apsorpcija otrova. Pojedini autori ne preporučuju stavljanje poveske iznad mjesta ujeda, zabranjuju stavljanje leda zbog pojačane nekroze, zabranjuju inciziju rane i isisavanje sadržaja. Preporučuju imobilizaciju i hitan transport u ustanovu u kojoj se može primiti antiotrov.

Većina autora ima skoro suprotno mišljenje i predlažu slijedeće postupke: ujedeni ekstremitet treba podvezati, umjereno stegnuti poveskom neposredno iznad mjesta ujeda, i imobilisati. Povremeno (3-5min) popuštati povesku jer krv mora da cirkuliše i kroz otrovani dio tjela, odnosno od vena ka srcu. Na samom mjestu ujeda naprave se kroz kožu dva unakrsna reza (slovo “X”) u dubini od 3-4mm, i pusti se da rana iskrvari. Tako će sa krvlju izaći i veći dio otrova. Nikako se ne preporučuje isisavanje rane ustima, jer je i najmanja ranica na ustima ili usnoj duplji, kao i kvaran zub, dovoljna da se otruje i onaj koji pokušava da pomogne. Rezovi se prave nožem, žiletom ili drugim oštim predmetom čije je sječivo opaljeno na plamenu ili obrisano alkoholom. Treće što treba urediti kod ujeda zmije to je da se na ranu stavi jak rastvor hipermangana i, ako ima mogućnosti za to, da se svuda oko rane ubrizga jednoprocentni rastvor hipermangana. Unesrećenom davati što više tečnosti: ali nikako alkohol. Zatim ga treba što prije prenijeti do najbliže medicinske ustanove gdje će primiti serum protiv zmijskog ujeda.

Liječenje

Što ranije dati serum antiviperinum (intravenski ili intramuskularno), po protokolu sa testiranjem na preosjetljivost. Serum antiviperinum djelotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.

Djeci sa alergijskim bolestima ili reakcijama, kada se dobiju podaci u ličnoj i porodičnoj anamnezi, poželjno je dati serum antiviperinum u bolničkim uslovima, intramuskularno, i uz oprez.

Treba uzeti mikrobiološki bris rane, a zatim je isprati antiseptičkim sredstvom.

U svim slučajevima, potrebno je provjeriti i sprovesti antitetanusnu zaštitu i dati antibiotike koji pokrivaju gram-negativnu i anaerobnu floru koja dominira u ustima zmije.

Treba suzbijati bol davanjem analgetika. Kod izražene hemolize treba dati transfuziju koncentrovanih eritrocita, a kod diseminovane intravaskularne koagulacije plazmu. Potrebno je održati diurezu i spriječiti ili liječiti šok. Hirurško liječenje je potrebno kada se javi nekroza tkiva. U slučaju velikog otoka koji remeti arterijsku cirkulaciju ekstremiteta indikovana je hitna fasciotomija.

(medicinabih.info)