Hiperglikemija


Hiperglikemija je termin koji označava povišenje šećera u krvi preko 8,0 mmol/L. Veoma mnogo osoba s dijabetesom ima šećer u krvi iznad ove razine ali ne osjećaju nikakvih tegoba. Mogućnost nastanka određenih simptoma nastaje kada se šećer u krvi povisi na 15,0 mmol/L.
Svakako, postoje osobe sa izvjesnim simptomima na nižim razinama šećera u krvi ali i one osobe koje simptome osjećaju tek na nešto višim razinama.
Hiperglikemija je posljedica potpunog neliječenja ili nedovoljnog i nepravilnog liječenja dijabetesa. Ukoliko bolesnik izostavi insulinsku terapiju, nastaje hiperglikemija. Međutim, u dobro liječenom dijabetesu, sa dobro reguliranim šećerom u krvi, u određenim stanjima može nastati hiperglikemija. Takva stanja su razne upale, povišena temperatura, povraćanje, proljevi, povrede, operativni zahvati. Dijabetičari ne smiju tokom ovih stanja prekidati insulinsku terapiju niti terapiju tabletama za šećernu bolest, ali moraju češće kontrolirati šećer u krvi. Za sve nastale nedoumice i nejasnoće potrebno je konsultirati liječnika.

Najvažniji znaci hiperglikemije su:
  • pojava jače žeđi
  • pojačano mokrenje
  • velika malaksalost
  • svrbež genitalija
  • sušenje usta
Hiperglikemija i njeni znaci nastaju polagano nasuprot hipoglikemiji i njenim znacima koji se razvijaju neuporedivo brže. Osnovni uzrok hiperglikemije jeste manjak insulina. Ukoliko je taj manjak jako veliki, tada tijelo ne može trošiti ugljene hidrate tj. glukozu kao izvor energije. Kada se šećer povisi na oko 9 – 10 mmol/L (kada nivo glukoze premaši transportni maksimum bubrega), tada započne njegovo izlučivanje preko bubrega u mokraću. Sa šećerom se izlučuju i povećane količine vode. Ukoliko je nedostatak insulina veliki i ukoliko dovoljno dugo potraje, tada glavno gorivo postaju masti. Ako se u pretjeranoj količini i previše dugo masti koriste kao izvor energije, u tijelu nastaju velike količine ketona među kojima je najvažniji aceton. Kada porastu do određene razine ketoni se izlučuju mokraćom. Pregledom takve mokraće test trakama mogu se dokazati ketoni u njoj. Ketoni se odstranjuju iz tijela i putem pluća, tj. disanjem. Pojavljuje se miris acetona u dahu (miris trulog voća). Pojačano je mokrenje i izlučivanje glukoze u mokraći. Tijelo sve više gubi vodu. Ketoni ometaju rad mozga, dovode do povraćanja, bolova u trbuhu. Ovakvo stanje dehidracije (gubitka tečnosti) i drugih poremećaja koje izazivaju hiperglikemija i ketoni naziva se dijabetička ketoacidoza.

Ako se ne pristupi pravilnom liječenju pojavljuju se pomućenje svijesti i na kraju koma. Dijabetička ketoacidoza i koma su ozbiljna i po život opasna stanja koja, ako se ništa ne poduzme, mogu dovesti do smrti za dan ili dva.

Najčešći uzroci nastanka ketoacidoze su:
  • osoba ima dijabetes, a ne zna za njega i ne liječi se
  • bolesnik na insulinskoj terapiji ne uzima insulin zbog nehata ili ne uzima hranu pa smatra da ne treba uzeti ni insulin ili povraća pa ne uzima insulin
  • bolesnik na insulinskoj terapiji ne prilagodi dozu insulina tokom pojave drugih bolesti (prehlade, grip, razne infekcije, proljev, mučnine, povraćanje itd.).
Znaci ketoacidoze su:
  • pojačano mokrenje i žeđ
  • gubitak tjelesne težine
  • slabost
  • zamućenje vida
  • duboko disanje
  • bolovi u trbuhu (osobito u djece)
  • mučnine i povraćanje
  • pomućenje svijesti
  • koma
Najveći broj slučajeva ketoacidoze nastaje zbog toga što se ne poduzmu preventivne mjere tokom akutnih bolesti.
Kada god se dijabetični bolesnik počne osjećati loše i primijeti na sebi određene promjene (povišena temperatura, mučnine, povraćanje, pečenje pri mokrenju, bolovi itd.) mora se više pobrinuti za svoju šećernu bolest. Prije svega mora češće kontrolirati šećer u krvi, najmanje prije glavnih obroka i pred spavanje. Zatim treba testirati urin na aceton. Pojava ketona (aceton) u mokraći je znak njihovog porasta u krvi i nastajanja ketoacidoze koja može završiti komom.
Svi dijabetičari bi morali imati potrebnu opremu i test trake za testiranje urina na šećer i aceton te za određivanje šećera u krvi. Treba redovno uzimati određene doze insulina čak i kada povraćate ili iz nekog drugog razloga ne uzimate hranu. Bez insulina, šećer u
krvi poraste i ako ne jedete.
Ukoliko ne možete jesti uobičajenu hranu ili imate mučnine i povraćate, pokušajte piti voćne sokove i limunade – pića koja sadrže šećer, nikako dijetalna pića! Potrebno je uzeti najmanje 1,5 L ovakvih pića za 24 sata.
Potrebne su dodatne količine insulina ako je izmjerena razina šećera u krvi preko 13,5 mmol/L. Preporučuje se dodavati kratkodjelujući (“bistri”) insulin. Jedna od mogućnosti izračunavanja dodatne doze insulina jeste da se na preporučenu dozu pred određeni obrok dodaje 1/4 ukupne preporučene dnevne doze insulina ukoliko je visina šećera pred taj obrok preko 13,5 mmol/L.
Međutim, ukoliko se subjektivno stanje dijabetičara ne poboljšava, tada je najbolje zatražiti stučnu medicinsku pomoć.

(medicinabih)